Kampanja u Drežnici, Ogulinu, Plaškom

Predizborne aktivnosti naše kandidate na parlamentarnim izborima vode po cijeloj Hrvatskoj u krajeve u kojima žive Srbi. U subotu je Boris Milošević bio u Puli, a Dragana Jeckov u Goveđem polju, selu u Općini Dežanovac, podno Bilogore. Tamo se slavio Vidovdan, Slava lokalnog Vijeća srpske nacionalne manjine. Mještani su joj pokazali Zavjetni krst, koji su podigli svojim rukama. Stotine je takvih malih sela i sredina u kojima se Srbi još uvijek ne daju i opstaju unatoč svim poteškoćama.

Koliko je takvih poteškoća i kako se živi, naši su zastupnici imali prilike vidjeti na granici Like i Gorskog Kotara. Predsjednik naše stranke, dr. Milorad Pupovac, njegov zamjenik na listi i potpredsjednik stranke, Dejan Mihajlović, i bivši i budući saborski zastupnik i predsjednik SNV-a, Boris Milošević, obišli su Drežnicu, Jasenak, Ogulin i Plaški.

U Drežnici, simbolu Narodnooslobodilačke borbe, kraju u kojem je prije rata živjelo 5800 Srba, kraju u kojem su prvenstveno ustaše pobile oko 1200 civila, a među njima oko 170-ero djece do 15 godina, kraju u kojem je život za slobodu dalo više od 250 partizana, čovjek od ljepote krajobraza ne zna na koju bi stranu pogledao.

Ispred velike i prekrasne crkve Rođenja presvete Bogorodice, čija nam je vrata otvorio ponosni Ličanin, otac Miloš Orelj, stoji 5 metara visoki kip partizana, rad velikog jugoslavenskog i hrvatskog kipara Koste Angeli Radovanija. Jedinstven je to primjer “ljubljenja” dvaju simbola koji su održali srpski narod na ovim prostorima, s jedne strane pravoslavlje kao jedna od najvažnijih odrednica vjerskog i nacionalnog identiteta, a s druge, antifašizam kao lični i narodni izbor, koji je omogućio biološki opstanak Srba na vjekovnim ognjištima.

S druge strane, ne može čovjeka zaobići tuga kada vidi s jedne strane ljepotu prirode, a s druge strane broj ljudi koji su ostali, njihovu dob i uvjete u kojima žive.

Drežnica nas je dočekala uspavana i pusta. Naš dogradonačelnik Ogulina, Neven Ivošević, u društvu oca Miloša i mještana pokazao nam je gdje će se graditi nova mrtvačnica, za čiju je izgradnju osigurano gotovo pola miliona kuna. Tako će Drežničani, barem na onaj svijet, uskoro moći otići u skladu s vremenom u kojem živimo.

Vidjeli smo i prostorije Mjesnog odbore, preko puta crkve, koje se uređuju novcem koji je osiguralo Srpsko narodno vijeće. Posjetili smo i lokalnu pilanu, kojoj je simbol parni stroj iz 1926. i koja je zalaganjem naših saborskih zastupnika, od Hrvatskih šuma dobila više drvene građe za obradu i sada radi punom parom. Mještani su nam ispričali da im je velika želja da se Drežnica proglasi Spomen-područjem. To je kraj u kojem i danas na mnogim kućama ponosno stoje spomen-ploče koje opisuju događaje iz Drugog svjetskog rata i Drežnica je trebala odavno dobiti taj status, ali su izglasavanje već napisanog zakona 1990. spriječile demokratske promjene i dolazak na vlast stranke koje je, umjesto da izglasa taj zakon, promijenila ima ovom mjestu, tako da je Drežnica prestala biti Partizanska Drežnica.

Nakon Drežnice, stravično lošom cestom, otišli smo u Jasenak. Ceste oko Drežnice i Jasenka su u takvom stanju da putnik namjernik nikoga ne treba pitati tko živi u tim selima, jer takve ceste opstaju samo oko sela u kojima žive Srbi. Naravno, ceste su u nadležnosti lokalne samouprave i tu naši zastupnici, osim lobiranja, ne mogu puno napraviti.

Olimpijski Jasenak, lijep je podjednako kao i Drežnica. Tako smo posjetili lokalni DVD. Prvi vatrogasac Jasenka, Nenad Kosanović, pokazao nam je prostorije lijepe zgrade DVD-a, koje se također uređuju donacijom SNV-a. Jasenački DVD pokriva i područje Drežnice i Musulinske Drage.

Nakon Drežnice i Jasenka u kojem smo se opremili vrganjima i sirem škripavcem, otišli smo u Ogulin, gdje su naši kandidati imali zajednički intervju za emisiju Radio Ogulina, koja će se emitirati u četvrtak u 12 sati. Tom prilikom, predsjednik SDSS-a, Milorad Pupovac, rekao je slijedeće:

“Svatko tko se kandidira za Sabor, treba imati jedan glavni cilj, a to je, kako vratiti moć politici, jer kad se vraća moć politici, onda se vraća onima koji politiku biraju. To je ono što ovoga trenutka u Hrvatskoj i nizu drugih zemalja nedostaje, moć politike. Previše je moći negdje drugdje, u kapitalu i kod kapitalista. Kod tajkuna i kod raznih drugih mufljuza, financijskih i nefinancijskih. Previše je moć i u nekim drugim institucijama, koje nisu političke. Mi protiv moći crkve nemamo ništa, ali ako ona preuzima moć od Sabora, moć od Vlade, onda to postaje problem za svako društvo. Moć koju crkva ima, po evanđeoskom poslanju, bila ona katolička ili pravoslavna je  moć koju ne smije nitko osporavati. Ali, ono što je crkveno je crkveno, a ono što je svjetovno i političko, to je političko i kao što onim kapitalistima treba reći, maknite ruke od toga kada mi donosimo zakone sa svojim prljavim novcem, tako treba isto reći i ljudima iz crkve, čije poslanje vjersko poštujemo, maknite svoje ruke od odlučivanja o stvarima koje su od općeg interesa i onda ćemo vratiti vjeru u politiku.

Trebamo reći i vanjskim faktorima, koji su preuzeli bogatstva naše zemlje i koji u značajnoj mjeri vladaju sa tim bogatstvom i utiču na našu politiku i na našu samostalnost, na to hoćemo li imati poljoprivredu ili nećeo, hoćemo li imati industriju ili nećemo, hoćemo li imati nauku ili nećemo. Njima isto treba reći, dragi prijatelji, koji god da ste bili, mnogo vam hvala na prisustvu u našoj zemlji, ali Hrvatska se mora razvijati kao što se vi razvijate, mi nećemo na vašu štetu, a vi nemojte ni na našu. Budimo partneri.”

Nakon intervjua Radio Ogulinu, Pupovac, Mihajlović i Milošević, otišli su na sastanak s ogulinskim gradonačelnikom, Daliborom Domitrovićem, iz SDP-a s kojim  imamo odličnu suradnju i koji je, u suradnju sa svojim dogradonačelnikom, našim vrijednim Nevenom Ivoševićem, napravio dosta kako bi u socijalnom i infrastrukturnom smislu, poboljšao život Srba na ovim prostorima.

Put nas je iza Ogulina odveo u Plaški i njegovu okolicu. U selu Latin, posjetili smo fenomenalno uređeno gazdinstvo porodice Kosanović i najeli se najljepših trešanja djeda Miloša. Kosanovići imaju sreće pa im je zemlja oko kuće u jednom komadu. Bave se najviše aronijom, koja je zasađena u velikim količinama, ali bez daha su nas ostavile i njihove voćke i sve čime se ti vrijedni ljudi na svom OPG-u bave. Jako puno naših ljudi po OPG-ovima diljem Hrvatske dobili su sredstva koja su im svojim trudom omogućili naši zastupnici i nema ništa ljepše nego kada ljudi koji su se za to zalagali, dođu na teren i vide konkretne plodove svog rada i truda ovih vrijednih poljoprivrednika, koji su ponos i svoje zajednice i cijelog kraja.

Naša putešestvija, završavamo pričom o Danici i Simi Vezmar, vrijednim ljudima koji su jednog tužnog dana, nakon progonstva u Srbiji došli kući i zatekli zgrarište. Točnije, nisu ni bili sigurni gdje su mu temelji, jer je šuma izbrisala tragove. Prvo je, dakle, trebalo sijeći, pa tek onda graditi. “Navečer bi dobili materijal, ujutro ga nije bilo”, priča nam Danica o mukama iz kojih je napravljena njihova kućica u cvijeću i u trudu koji je uložila u jednu od najljepših okućnica koje smo vidjeli. Vezmari se bave pčelarstvom i svim vrstama proizvoda koje im omugućavaju vrijedne pčele. Na svom imanju prodaju sve vrste meda i mednih proizvoda, a tko nije probao njihovu medicu, bolje da o medici i ne govori.

Kod Vezmara smo čuli rečenicu, koju gotovo nemoguće čuti na terenu. Kada smo ih pitali kako im možemo pomoći, rekli su – nikako: “Imamo posla preko glave, ne stignemo proizvesti onoliko koliko ljudi od nas traže”.

Daj nam Bože više ovakvih lijepih priča.